Gacko (Metohija) je varosica na sjeveroistocnom rubu Gatackoga polja,u istocnoj Hercegovini.Prvi put se spominje 1276.kao mjesto sukoba izmedju kralja Urosa Nemanjica i sina mu Dragutina.Gatacka zupa pripadala je oblasti Podgorje,a od 14 vijeka bosanskoj drzavi i nalazila se u posjedu vlasteoske porodice Hranica.Gacko je u srednjem vijeku bio vazan centar na trgovackom drumu koji je vodio od Dubrovnika preko Trebinja i Bilece u Focu i dalje.Turci su ga zauzeli u novembru 1465.god.Nahija Gacko koja se prvi put spominje u sumornom popisu Bosanskog sandzaka iz 1468/69.god.,pripadala je u pocetku kadiluku Foci ili Drini,a od novembra do decembra 1875,bio je srediste istoimenog okruga(sandzak).
Od austrougarske okupacije 1878 do danas,Gacko je stalno centar istoimene opstine.Kada je i kako pocela islamizacija u ovom dijelu hercegovine nije poznato.Prvi muslimani u Gacku i okolini bili su ,kao i drugdje u perifernim dijelovima Hercegovine osvajaci janicari i spahije,ali se nezna kakvog su porijekla oni bili.U vise muslimanskih porodica u Hercegovini sacuvano je do danas predanje da su njihovi predci doselili iz Turske, kao osvajaci,kad su Osmanlije polovinom 15.vijeka okupirali ove krajeve..Broj muslimana u ovom kraju povecavao se konverzijom domaceg bogumilskog stanovnistva.Na islam se prelailo dobrovoljno i bez ikakve prisile.
U Gacku se od islamskih objekata nalazi samo dzamija i mekteba uz nju,situirani na mjestu Slavlja,nedleko od istoimenog izvora.U proslim bunama i ratnim vihorima dzamija je vise puta rusena i kasnije nanovo gradjena ili opravljana.Kako je izgledala i kolike je dimnzije imala prva njena zgrada nije poznato.Ona je,zacijelo,bila malena ,gradjena od slabog materijala i bez munare.Prvu dzamiju u Gacku je sagradio Mehmed-spahija Zvizda 1760.god.On je rodjen u Gacku krajem 17 ili pocetkom 18.vijeka i u porodici je imao samo zenu kojoj je bilo ime Slava.Bio je po rodjenju kriscanin i bilo mu je ime Djuro.
Po drugoj verziji ovog predanja on se prezivao Vasovic i od njega vuku porijeklo gatacki Zvizdici.Prica se da mu je zena Slava prala haljine na izvoru Slavljen,koje je po njoj dobio svoje ime.Bila je pokrupna zbog cega je na se svratila pozornost buljubase Ahmeda Mijatovica koji je tuda slucajno na konju naisao i koji joj je na racun toga nesto banalno dobacio.Kada se ona uplakana,zbog uvrede,kuci vratila,ispricala svom muzu.Ovaj slucaj je Djuru razljutio da je odmah otisao u Istanbul,primio islam i uzeo ime Mehmed.Tamo je dobio i ferman da moze ubiti mijatovica gdje god ga ziva uhvati..Po povratku kuci ,posao je odmah u potjeru za njim,a ovaj prije njegovog povratka bio natovario sve svoje blago na sest mazgi i poceo bjezati prema Foci.Mehmed-spahija ga je sustigao na skeli Drini,ubio ga i sve blago u Gacko dotjerao.
Dalje se prica da je on u Gacku sagradio dzamiju,a u Maloj Gracanici crkvu svojoj zeni Slavi,koja nije htjela preci na islam i koja je do smrti zivjela kao kriscanka.Po drugoj verziji predanja,taj slucajni prolaznik je bio Hamza Tepavcevic iz Kraljevog Dola,po trecoj neki Krvavac,a po cetvrtoj Alija Cerkez.Predanja dalje kazu da je Hamza buljubasa bio veliki nasilnik..Njegova su nasilja bila dojadila i kriscanima i muslimanima.Ovo je bio glavni razlog Djurina odlaska u Istanbul,on je prije polaska pokupio potpise od uglednih ljudi u Gacku koji su potvrdili da Hamza cini nasilje i njihove iskaze ovjerio od mjesnih vlasti.Otisao je u Istanbul presao na islam,uzeo ime Mehmed i od sultana dobio ferman da moze ubiti Hamzu,sto je po povratku kuci ucinio.
Prica se da je imao tri sina.Ibrahima,Mustafu i Aliju.Najstariji Ibrahim dobro je slusao majku i kad je god ona zeljela ,vodio ju je u crkvu u Malu Gracanici.Dvojica mladjih su je odvracala da neide ,pa ih je zato klela da im se potomstvo u trecem koljenu iskorijeni.Prica se da je tako i bilo.Od najstarijeg joj sina Ibrahima vuku porijeklo ne samo Zvizdici,nego sve muslimanske porodice u gacku:od Kutra-Kurtovica,Nuka-Nukca,Saka-Sakovica.Jos ziva usmena narodna tradicija i danas prepricava sve ove dogadaje s tim sto im vrijeme nastanka ne moze odrediti.Zato se u nedostatku pisanih izvora moramo zadovoljiti ovim oskudnim narodnim predanjima.
Dzamija u Gacku krajem porslog vijeka bila toliko dotrajala da se u njoj nije vise moglo klanjati.Tada je zemaljska vlada za BiH dotirala sumo od 1000 forinti i dala svu gradju od porusene kasarne u Gacku za izgradnju dzamije.Muslimani u gacku dali su 600 i u gradji 200 forinti:sa ovom sredstvima je cestar Sramer sagradio 1896.god,na temeljima stare,novu dzamiju .Munara uz nju je podignuta kasnije.Osnovica dzamije je Kvadrat sa stranicom 8,5 metara.Gradjena je od tesanog kamena i pokrivena cetverostresnim krovom,sada pod ciglom.U enterijeri se nalazi mihrab bez dekora,drveni minber i mahfil u sirini dzamije.Uz desni zid joj je prigradjena kamena munara ortogonalna oblika visoka oko 15 metara.Dzamija je u toku 1.svjetskog rata rusena,pa je 1916 opravljena i u toku 2.svjetskog rata je znatno ostecena.Godine 1964 je temeljito opravljena.
